GORAN ŠAFAREK – s kraja svijeta poručuje:
NAJVEĆE BOGATSTVO S MOJIH PUTOVANJA SU PRIJATELJSTVA
Imali smo čast u našoj školi ugostiti Podravca, ali svjetskog putnika Gorana Šafareka. On je biolog, ekolog, fotograf, publicist, putopisac… Prošao je u svojim znanstvenim istraživanjima neka od najegzotičnijih i najzanimljivijih dijelova planete Zemlje. Evo što nam je ispričao o jednoj svojoj ekspediciji na daleko Andamansko otočje u Indijskom oceanu:
„Imao sam sreće što sam kao biolog puno radio na Dravi, nešto malo na Muri, ali sam putovao u neke vrlo egzotične destinacije. Andamansko otočje je jedno od njih. U dalekoj je Aziji, blizu Indije. Do tamo sam putovao tri dana. Radi se o arhipelagu, ima većih i manjih otoka. Putovao sam avionom i čamcem. Radilo se o međunarodnoj znanstvenoj ekspediciji, istraživanju vodozemaca i gmazova, zmija, guštera, žaba. Po cijelom otočju je džungla, pješčane plaže, more je jako toplo. Džungla ili tropska kišna šuma je teško prohodna, pješači se s mačetom vrlo sporo. Tamo pada puno kiše, neprestano 2 – 3 mjeseca po ljeti i zato je bilje izuzetno veliko, bujno, a drveće visoko. Jako je toplo, oko 30 stupnjeva cijele godine, a visoka je vlažnost.
Naš posao je bio hodanje po šumi i istraživanje, češljamo džunglu. Najveći dio posla odvijao se po mraku. Tada su vodozemci i gmazovi vrlo aktivni. Životinje je zbog toga teško vidjeti, a one se i dobro skrivaju. Životinje su vrlo egzotične, neobičnih boja. Naš posao je bio zapisivati na koje životinje smo naišli i njihov broj. Tamo smo proveli dva mjeseca, za vrijeme njihove sušne sezone. Posao je bio prilično težak. Bili smo blatnjavi, mokri i umorni, ali posao smo obavili. Kupali smo se u toplom moru koje je prepuno koraljnih grebena, plitko, ima egzotičnih riba i koralja.
Oduševljeno pratimo predavanje
Kretanje po džungli je vrlo opasno. Ima mnogo otrovnih zmija, ali i drugih životinja: kukaca, komaraca koji prenose bolesti. Zato je važno ne se hvatati za lišće, granje i sl. Za kretanje po džungli često nam je trebao GPS jer se vrlo lako izgubiti. GPS nam je koristio kako bismo zabilježili gdje smo našli neku životinju.
Naša baza je bila znanstveno-istraživačka stanica u koju smo se svaki dan vraćali. Tamo ima struje, pa čak i interneta, što je zapravo luksuz. Tu stanicu vodi lokalna organizacija. Imali smo svog kuhara, jela se uglavnom fina indijska hrana – riba, piletina, puno riže, zanimljivih začina, hrana je dosta je ljuta i na to se treba naviknuti. Meni je trebalo tjedan dana da se naviknem na tu ljutinu. Ali kad se naviknete, onda osjetite mnogo novih okusa.
Prozori na sobama u istraživačkoj stanici nemaju stakla. Spava se tako da se krevet zaštiti mrežom, zbog zaštite od komaraca. Bilo je i sitnih mušica koje grizu, a to jako svrbi.
Jedna strana naše stanice gledala je prema moru, odnosno prema slanoj močvari. Kad dođe plima, taj dio je poplavljen, to je vrlo plitko područje. Velike su razlike između plime i oseke. Tu raste drveće zvano mangrove. To je drvo koje raste iz mora, iz slane vode i ima korijenje u zraku da bi moglo disati. Tu žive i krokodili (za razliku od aligatora koji žive u slatkim vodama). Postoje i ribe koje mogu živjeti na suhom jer su im se peraje pretvorile u noge.
Na tom području je 2009. bio veliki tsunami koji je poharao i Andamansko otočje. Tada je more u velikom plimnom valu ušlo na ovo plitko područje i zbog slane vode bilje se posušilo. To područje i danas izgleda nestvarno i pomalo zastrašujuće.
Blizu stanice postoji jedno domorodačko selo koje izgleda kao iz bajke. Uzgaja se riža na poljima riže, hibiskus, šećerna trska, azijsko govedo, patke, čaplje, ima mnogo leptira. U to selo odlazili smo u kupnju, po namirnice. Neki urođenici nisu prihvatili civilizaciju, love kopljima, skupljaju plodove, ribare i žive isto već stoljećima. Dok s druge strane, na pojedinim otocima ima čak i turista.
Indijci su vrlo religiozni, hinduisti po vjeroispovijesti. Često imaju religiozne svečanosti na kojima se pleše, pjeva, slavi. Svako kućanstvo ima svoje malo svetište.
Moja poruka svima vama je da učite strane jezike. To je najvažnije na dalekim putovanjima. Osobito engleski jezik. Indija je bila engleska kolonija pa oni vrlo dobro znaju engleski jezik. Ako idete u latinsku Ameriku, trebate znati španjolski. A u Africi morate znati francuski jezik…
Sva mjesta koja sam posjetio imaju svoje draži. Bio sam u Amazoni, Africi, istočnoj Aziji, ali Madagaskar mi je posebno zanimljiv, tamo sam bio tri puta. Treba otići malo dalje od kuće da bismo shvatili neke stvari, kako sve ljudi žive. Za svako putovanje se pripremam vrlo detaljno, učim o zemlji u koju odlazim. I zato mi se nikad ništa nije desilo.“
Budući da ste prije radili na fakultetu, zanima nas zašto se ostavili taj posao i odlučili putovati?
Radio sam na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu kao znanstveni novak, ali moj posao je bio više vezan za Jadransko more, a ja sam Podravac pa mi je bliža Drava i slatke vode. Također, jedan od glavnih razloga bilo je to što sam bio vezan za laboratorij usred Zagreba, a ja sam terenac pa sam odlučio da mi je bolje kao slobodnjaku. Sada radim na raznim projektima i istraživanjima na području Mure i Drave. Radio sam invertarizaciju ptica i biljaka, kartiranje staništa i još mnoge druge stvari.
Vi ste biolog, ekolog, publicist i putopisac. Što vam je od toga najdraže?
Ništa ne bih izdvojio jer je sve to povezano. Primjerice, ako idem na teren istovremeno popisujem vrste i fotografiram. Kod kuće pišem članak o tome koji se objavi u nekom časopisu, tako da sam zapravo sve u jednom.
Kako birate cilj svog putovanja?
Uglavnom se ekspedicije nadovezuju i preko poznanstava i kolega se putuje od jedne do druge destinacije. Na primjer, kada sam prvi puta otišao na Amazonu, upoznao sam ljude koji su bili na Madagaskaru pa sam odlučio otići na Madagaskar. Na toj ekspediciji smo otkrili novu vrstu zmije, što nas je povezalo sa znanstvenicima iz Njemačke. Ondje sam upoznao južnoafričkog biologa koji me pozvao u njegovu domovinu.
Koji fotoaparat koristite?
Uglavnom koristim Canon fotoaparate.
Što vaša obitelj misli o vašem zanimanju?
Nikad nisam imao problema s odabirom svojeg zanimanja i mislim da je vrlo važno slijediti svoj put , svoje snove i baviti se onim što te zanima, a ne čime bi drugi htjeli da se baviš.
Goranove priče o ekspedicijama probudile su maštu učenika. Možda netko odluči postati istraživač!
Postoji li zemlja ili dio planete gdje još niste bili, a voljeli biste?
Postoji još puno zemalja koje bih volio posjetiti, npr. Gabon, Papua Nova Gvineja i mnoga druga mjesta u Africi jer me više zanimaju tropi i topla područja nego Antarktika, Sjeverni pol, Aljaska, Sibir idr.
Bez čega nikada ne putujete i što je vaša obavezna oprema?
Postoji mnogo osnovnih stvari kao što su lijekovi za glavobolju i malariju, flasteri i injekcija, tj. prazna šprica u slučaju da završiš u bolnici. Također, neke od najvažnijih stvari su đepni nožić i mreža za komarce, dok od odjeće treba ponijeti samo nekoliko osnovnih predmeta, a ostatak kupiti na putovanju ukoliko je potrebno.
Jeste li se ikada na putu našli u opasnosti?
Opasnost na neki način stalno vreba, mogući su susretni sa zmijama otrovnicama, ugrizi komaraca itd. Potrebno je samo malo razuma, a velika je pomoć i sporazumijevanje jezikom.
Ispričajte nam neku anegdotu s putovanja, smiješan ili zanimljiv događaj.
Jednom nas je po džungli jurio tapir, životinja izgledom slična malom sloniću i svinji, ali najsrodnija konju. Bio je to polupitom tapir, naviknut na znanstvenike, ali zbog nekog neobjašnjivog razloga je poludio i počeo nas juriti kao na crtanom filmu. Iako se sada tome smijemo, bilo je smrtno ozbiljno jer je tapir vrlo opasna životinja.
Razlikuju li se ljudi u drugim dijelovima svijeta od nas, po karakteru ili načinu života? Gdje ste susreli najzanimljivije ljude?
Razlikuju se, ali neke osnovne stvari su svima jednake. Naravno, postoje i razlike uzrokovane različitim jezikom, kulturom, vjerom (npr. vjerovanje u pretke, duhove, razne animističke religije itd. ) ali najvažnije je poštivati kulturu svakog naroda, naučiti jezik i običaje. Najvrjednije što sam donio sa svojih putovanja su neka divna prijateljstva za cijeli život.
Novinarke su ispitale gosta o još nekim detaljima s putovanja
Zašto vas toliko zanima Madagaskar?
Zbog toga jer ima puno mjesta za istraživanje i zanimljivih životinja, sigurno je, nema zmija otrovnica, ljudi nisu nasilni (što može biti slučaj u Južnoj Americi) i egzotično je.
Što je najneobičnije na Madagaskaru?
Lemuri.
Može li se hrvatski biljni i životinjski svijet usporediti sa svjetskim? Koliko je naše prirodno bogatstvo?
Sa stručnog gledišta, tropi su definitivno puno bogatiji, ali to nije dobra usporedba. Usporedimo li hrvatsko i europsko biološko bogatstvo, mi smo na samom vrhu. Što se tiče biološke raznolikosti podzemlja, tj. špilja, jedna smo od najbogatijih zemalja i to je nešto čime se možemo ponositi.
Što biste poručili mladima koji žele postati biolozi i putovati poput vas?
Vrlo je važan dobar uspjeh na fakultetu i suradnja s drugim znanstvenicima.
Patricija Šimunić, 8.a
Klara Novak, 8.a
Ivančica 