O dječaku koji treba našu pomoć i psu koji mu u tome pomaže
KLIK METODA ZA SURI I NINA
Početkom mjeseca listopada u našu je školu ušetala labradorica Suri zajedno sa svojom trenericom Mašom koja nam je objasnila da i Suri postaje dio školske ekipe jer će pomagati Ninu Baši, učeniku šestog razreda, koji ne može samostalno hodati. Da bi Suri mogla postati rehabilitacijski pas, mora proći određenu obuku. Njezina trenerica Maša ispričala nam je koliko dugo traje obuka ovakvog psa, kako se psi treniraju i pomažu djeci te zašto postaju njihovi najbolji prijatelji…
Tko je Suri i na koji je način došla do Nina?
Suri je pas koji je školovan u našoj udruzi Silver pune dvije godine. On je kombinacija rehabilitacijskog i terapijskog psa, rehabilitacijskog znači da pomaže ljudima i djeci koja ne mogu hodati. U ovom slučaju to je učenik vaše škole Nino, kome je Udruga distrofičara besplatno darovala ovog psa kako bi mu olakšala kretanje na zahtjev njegovih roditelja jer se Nino kreće pomoću hodalice.
Nino i njegova pomagačica Suri
Kako se postaje trenerica pasa?
Od svojih najmlađih dana bila sam zainteresirana za životinje i kao tinejdžer sam se uključila u rad lokalnog kluba za obuku službenih i sportskih pasa. Išla sam sa svojim psom aktivno na natjecanja, a kad je došlo vrijeme da upišem fakultet, opredijelila sam se za ovaj dio koji se tiče rada s ljudima i rada s osobama s invaliditetom. S jedne strane morate imati obrazovanje koje je vezano uz sam rad s ljudima, tj. rad s djecom s teškoćama u razvoju, a s druge strane morate voljeti pse i znati raditi s njima. Dio rada vezan za Suri specijalizirala sam u Norveškoj gdje sam naučila na koji način raditi sa psom i obučiti ga kako da bude kombinacija rehabilitacijskog i terapijskog psa.
Mogu li sve pasmine pasa proći obuku ili samo određene?
Što se tiče samih pasmina, mogu i vama postaviti protupitanje. Da ste slijepa osoba, mislite li da bi vas maltezer ili neka mala pudlica mogli voditi? Oni su svojim fizičkim osobinama premali, presitni i preniski. Mi koristimo labradore i retrivere, zato što su dosta inteligentni i pametni, ali i zato što vole rad i izuzetno su tolerantni. Vole ljude. Neke druge pasmine su isto tako pametne, kao recimo njemački ovčar, ali imaju određenih zdravstvenih problema i te pasmine su same po sebi temperamentnije i agresivnije. Zato nama više odgovaraju retriveri, a to je pasmina koja se najčešće koristi u svijetu. Za neke druge programe, kao na primjer psi koji pomažu gluhima, biramo one male, lajave pasmine.
Nerazdvojan tim
Od koliko mjeseci ili godina su psi zreli za dresuru?
U centru ne koristimo termin dresura, već školovanje pasa. Oko 99% vremena sa psima radimo na pozitivan način. Termin dresura obično uključuje negativno postupanje prema psima, što ne podržavamo. Naši psi odlaze na socijalizaciju kad imaju dva mjeseca. Socijalizatori su volonterske obitelji koje prihvaćaju pse i kod njih ostaju 14 mjeseci. Imaju voditelja socijalizacije koji im govori na koji način usmjeravati psa tako da je taj pas već od dva-tri mjeseca treniran za naš program. Za ono ozbiljno i zahtjevnije školovanje socijalizacija traje 14 mjeseci, a kod mene trenerice okvirno osam mjeseci. Nakon toga korisnik dolazi kod nas na obuku na koji način postupati sa psom.
Jeste li Vi šaptač psima?
Nisam šaptač psima i isto tako ne volim te senzacionalističke nastupe. Šaptač psima je zapravo izraz kojim se koristi Cezar Milan koji iza sebe ima jedan ogroman marketing. Cezar Milan ima jedan dosta oštar pristup prema psima, a ako želite dobro raditi, onda morate imati dobar osjećaj za psa i morate znati više pristupa i više metoda, a ne samo šaptački pristup, nego i druge načine kako psa nešto naučiti.
Imaju li dresirani psi posebnu prehranu ili mogu jesti isto što i obični psi?
Naši psi jedu pseću hranu, znači Suri je već od malena navikla na određeni tip hrane i ta hrana joj najbolje odgovara tako da ne dobiva ostatke sa stola, kosti i slično. Stoga bih vas svakako zamolila da joj ne stavljate nikakvu hranu pod nos jer to na nju može jako loše utjecati pa može dobiti probavne probleme. Svi naši psi imaju posebnu vrstu pseće hrane kojom se hrane.
Život je ljepši sa Suri
Je li moguće školovati psa na primjer od treće godine života, a dotada nije bio uopće dresiran za neke malo teže naredbe?
To je slično kao da ja vas pitam je li moguće da s 15 godina počnete učiti engleski. Naravno da možete, tako je i sa školovanjem pasa. Danas se sve više razvijaju načini na koje pse nešto možete naučiti pa i stari pas može mnogo toga naučiti. Moram pohvaliti Ninu koji je drugo dijete u cijeloj Hrvatskoj u posljednjih dvadeset godina koje samostalno radi sa psom po posebnoj metodi koja se zove ”klik metoda”. To znači da samostalno uči Suri još dvije vježbe koje će ona raditi. Izvan kuće Nino još uvijek mora biti uz pratnju odrasle osobe, zato što u našim i inozemnim školama je pravilo da do osamnaeste godine, dok niste punoljetni, ne možete pustiti psa samog sa djetetom. To je zakonsko pravilo, a Nino u kući zapravo sve radi sam sa Suri, uopće nije ovisan o roditeljima.
Što to točno znači?
Suri pomaže pri donošenju raznih stvari poput telefona, čarapa, sendviča ili soka. Ako ga Nino zamoli da mu donese sendvič iz hladnjaka, Suri će doći do hladnjaka, primiti jednu dugu ručku kojom će ga otvoriti, zna točno na kojoj polici stoji sendvič, primit će ga ustima, donijeti ga do Nine, vratiti se do hladnjaka i zatvoriti ga. Suri sluša sve što Nino govori i traži, naučila je kako se ponašati i na ulici i u restoranu.
Koliko će dugo Suri biti kod Nine?
Kao i svaki pas i Suri ima svoj radni vijek. Suri ostaje u obitelji osam godina, a onda ide u mirovinu. To znači da ostaje zauvijek kod Nina. Iznimke su ljudi koji ne mogu zadržati psa, ako su u teškoj situaciji, onda pas u mirovini ne ostaje kod njih. Nismo tipovi koji uzimaju psa jer se ipak čovjek veže za njega i to ne bi bilo u redu.
Postoji li razlika između mužjaka i ženki, školuju li se mužjaci drugačije ili su ravnopravni?
Što se tiče samog školovanja nema neke razlike, ali postoje razlike između samih pasa, znači ako imate labradore crne boje, oni su svi slični po boji, međutim razlikuju se po karakteru. Suri je jako miran pas, s druge strane kad se igrate s njom izuzetno je vesela i radosna, ona je jako nježna, zato vas i jesam zamolila da budete nježni prema njoj kad se s njom pozdravljate. Ona je takav tip psa koja jako voli ljude i rad s ljudima. Kod Suri ne postoji mogućnost da vas ugrize jer je zaista dobra. Međutim, imamo pasa u školi koji su i puno živahniji i puno teži, jači i snažniji pa onda prema tome i planiramo u koju obitelj će koji pas ići. Sad ću se malo našaliti, ali ako imamo jednu stariju gospođu, koja se malo sporije i teže kreće onda joj sigurno nećemo dati nekog psa koji jako brzo trči jer mislim da bi se oni zajedno po cesti raspali, nego ćemo joj dati psa koji je sporiji i fizički manje snažan.
Suri je brzo postala dio obitelji Baša
Je li pas stvarno najbolji čovjekov prijatelj?
Pas u život unosi jedno veliko veselje, ali je i velika obaveza i briga te konkretno u pitanju Nine znači veliku pomoć. Zahvaljujući njegovim roditeljima koji su nas kontaktirali, Nino preko svoje Udruge psa dobiva besplatno. No školovanje ovakvog psa je izuzetno skupo. Kod nas školovanje jednog ovakvog psa stoji 100 00 kuna, a u Norveškoj 500 00 eura. Svaki pas mora imati svoje slobodno vrijeme kako bi mogao raditi, mora ići na igralište, istrčati se i igrati s drugim psima. Kao što se i vi međusobno igrate i družite…
Anamarija Jančec, 8. r.
Ivančica 