DOMAĆI SU NAJBOLJI
Dana 4. veljače 2014. godine u Čakovcu, u dvorani II. OŠ Čakovec održano je poluzavršno prvenstvo u košarci (Ž), regija “Sjever”. Sudjelovale su predstavnice četiriju ekipa iz sljedećih županija: Međimurska, Varaždinska, Koprivničko-križevačka i Virovitičko-podravska.
Školske košarkašice u akciji
Studen i led pod nogama nije omeo dolazak ekipa uzbuđenih oko poluzavršnog natjecanja. Prva je stigla ekipa domaćina iz OŠ Ivanovec, a potom su stigle ekipe iz OŠ Ludbreg, OŠ Virje i OŠ Virovitica. Nakon kratkog uvodnog dijela započelo je natjecanje. U prvoj utakmici igrale su ekipe OŠ Virovitica i OŠ Virje. Igralo se žestoko s puno energije, a u zraku se osjećala velika napetost. Pobijedilo je Virje rezultatom 78:16. Slijedila je utakmica između OŠ Ludbreg i OŠ Ivanovec koja je završila pobjedom Ivanovca rezultatom 43:23, a nakon toga vodila se borba za treće mjesto između ekipa OŠ Ludbreg i OŠ Virovitica koja je završila rezultatom 64:23 gdje je OŠ Ludbreg izborila treće mjesto. Poslije toga slijedilo je finale koje su izborile ekipe OŠ Ivanovec i OŠ Virje. Napetost, uzbuđenje i navijački duh osjećao se tijekom cijele utakmice i borbenosti finalnih ekipa. Stotinu navijača bodrilo je cure. Ne zna se jesu li muški navijači došli samo zbog utakmica ili zbog zgodnih cura kojih u dvorani nije nedostajalo. Treneri su vikali iz svih kuteva dvorane te doprinijeli napetoj i neizvjesnoj situaciji do samog kraja utakmice bodreći svoje igračice u ovoj važnoj tekmi. Finale je završilo 47:39 za OŠ Ivanovec. Najbolja u ekipi domaćina istakla se Laura Bašek koja je zabila čak šest trica tijekom utakmica, a najzanimljiviju tricu vrijednu hvale postigla je u zadnjoj sekundi druge četvrtine utakmice. U protivničkoj ekipi napade je vodila Veronika Farkaš također s puno pogodaka. Smijeh i suze radosnice bile su očite na licima pobjedničke ekipe. Pobjedničkoj ivanovečkoj ekipi želimo puno uspjeha na državnom natjecanju koje ih čeka u Poreču usprkos činjenici što možda budući državni prvaci nemaju vlastitu sportsku dvoranu, a čekaju je punih dvadeset godina.
Stjepan Petković, 7.a
MOJA GRČKA AVANTURA
Bi li išla s nama na turnir u Grčku? – pitanje koje mi je na jednoj utakmici postavio predsjednik ženskog košarkaškog kluba Koprivnica. Nisam znala šta odgovoriti. Rekla sam da ne znam.
Prošlo je neko vrijeme od toga. Ja sam zaboravila na to pitanje. Jedan dan na treningu meni trenerica kaže da su zvali iz Koprivnice za turnir u Grčkoj. Pitala sa doma roditelje i pristali su. Bila sam presretna.
Dva dana prije puta u Grčku ja sam krenula za Koprivnicu. Odradila sam dva treninga s njima. Zadnji trening nam je bio u srijedu navečer. Uzbuđenje je raslo. Krenuli smo nekoliko sati nakon ponoći. Sa dva kombija došli smo do aerodroma Nikole Tesle u Beogradu. Avionom smo nastavili do Atene. Moje prvo iskustvo s avionom je bilo savršeno. Pogled s aviona na pahuljaste oblake je bilo predivan. Nakon sat i pol vožnje stigli smo do aerodroma u Ateni. Iskrcali se i sa curama i dečkima iz Slovenije i Srbije krenule smo prema hotelu. Nakon 20 minuta vožnje autobusom stigli smo do hotela Acropolist Select. Smjestili smo se u hotel i krenuli u šetnju Atenom.
Atenski krajolik
Šetnja se nakraju pretvorila u traženje hotela. Izgubile smo se. Šetnja se pretvorila u mini maraton. Prohodale smo preko deset kilometara i konačno našli hotel. Malo smo zakasnile na večeru ali nema veze. Navečerale se i krenule s upoznavanjem hotela. Nakon nekog vremena krenule smo na spavanje. Umorna od puta i uzbuđena usnula sam u slatki san.
Zvoni mi budilica. Buđenje…Neda mi se ustati iz kreveta… Krevet moj… Ipak…natjerala sam se i ustala sam iz svog toplog kreveta, obavila sve što sam trebala i sa curama krenula na doručak pa na utakmicu. Prvu utakmicu igrale smo protiv cura i Slovenije. ŽKK KOPRIVNICA 69:30 ŽKK ŠKOFJA LOKA. Prva pobjeda je ostvarena. Korak smo bliže zlatnoj medalji. Nakon utakmice krenule smo u razgledavanje grada. Moderna arhitektura na svakom se koraku preklapa s ostacima antičke. Ponekad taj spoj i ne izgleda baš najbolje…
Grčka hrana mi se sviđa
Ručale smo grčki specijalitet gyros u autentičnom grčkom restoranu. Nakon ručka smo šetali gradom i vratile se u hotel, večerale i družile se s curama iz ostalih klubova. Opet umorna i uzbuđena legla sam u krevet i usnula u slatki, grčki san.
Moja koprivnička ekipa
Opet mi budilica ulazi u snove. Budim se,ustajem iz kreveta i obavljam higijenu. Krenule smo na doručak, pa na utakmicu. Taj dan smo imale dvije utakmice, bio je to pravi sportski dan.
Detalj s utakmice
ŽKK KOPRIVNICA 88:9 Al-Bayan BBS-Kuwajt. Dva smo koraka bliže zlatnoj medalji. Nakon utakmice krenule smo na Acropolu, ostatke nekadašnjeg starog grada. Puno sam naučila o tome starome gradu. Gore je bilo predivno. Pogled na Atenu još divniji.
Akropola
Gladne smo krenule u potragu za restoranom gdje možemo jesti. Stale smo u Goodys-u. Goodys je sličan McDonald’s-u ali je hrana jeftinija i ukusnija. Punih želuca krenule smo na drugu utakmicu koju smo igrale protiv domaćih košarkašica. ŽKK KOPRIVNICA – ACS Athens 65:25. Sutra slijedi finale koje opet igramo sa curama iz Atene. Došli u hotel i krenuli na večeru. Navečerale se i nastavile se družiti sa curama i dečkima, sklopila sam mnoga nova prijateljstva koja će se zasigurno nastaviti i nakon ove avanture. Oko ponoći krenula sam na spavanje. Usnula sam brzo, razmišljajući o prošla dva dana.
Pred antikom osjećamo strahopoštovanje
Budilica zvoni. Ustala sam i prvo na što sam pomislila bilo je: o nee, danas je zadnji dan. Krenula sam na doručak. Poslije doručka imale smo finale protiv Atenjanki. Uzbuđene smo krenule na put prema dvorani. Dvorana je bila puna, atmosfera odlična. Puna dvorana grčkih navijača koji su došli podržati dvoje košarkašice, ali i mi smo imale svoje navijače. Dečki i cure Slovenije,cure iz Kuwajta i dečki iz Srbije su bili na našoj strani. Utakmica se lomila sve do treće četvrtine, onda se ipak, na sreću prelomila na našu stranu. Utakmicu smo mirno privele kraju. I too…. pobjeda je naša…OSVOJILE SMO TURNIR U ATENI! Sreća je bila neopisiva. Ceremoniju proglašenja smo jedva dočekale. Pune doživljaja i lijepih uspomena smo krenule na aerodrom i krenule na avion za Beograd.
Nakon sat i pol vremena vožnje stigli smo u Beograd. Iskrcali se i krenuli za Hrvatsku. Nekoliko sati nakon ponoću smo stigle u Koprivnicu. Ja sam ostala u Koprivnici spavati kod jedne cure.
U jutro je došao tata po mene i moja grčka pustolovina je završila. Puna doživljaja, iskustva i sreće krenula sam za Ivanovec. Naravno, nisam ni doma išla, odmah sam krenula u školu prepričati prijateljima sve doživljaje. Upoznala sam kulturu i običaje, hranu i ljude jedne daleke zemlje o kojoj mnogi maštaju, bila sam oduševljena svime što mi se dogodilo i što sam vidjela, bilo je to avanturističkih nekoliko dana.
Kad sam se napokon sa svima izgrlila i ispričala, krenula sam doma. Oh…dome,slatki dome.
Bilo mi je presuper, prezabavno, preljepo sa curama i trenerima iz Koprivnice, i hvala im na tome, hvala i školi što mi je dozvolila da idem, ali ipak najveća zahvala ide mojim roditeljima što su mi to omogućili.
Laura Bašek, 8.b
Ivančica 