Dječji forum

Dječji forum „Ivančica“ i 3.A razred su tijekom prošle godine provodili različite aktivnosti i projekte. Od ožujka do svibnja provodio se projekt „ Čitajmo svi, veliki i mali“. Osnovnoškolci su čitali vrtićkoj djeci, a srednjoškolci su čitali učenicima 3.a razreda. Bilo nam je veselo i zanimljivo.

Gospođica Neću u vrtiću

Posjetili smo vrtić „Pčelica“ koji se nalazi pokraj naše škole. Djeca su nas lijepo dočekala. Čitali smo im pripovijetku „Gospođica Neću“. Svi su pozorno slušali. Nakon čitanja smo razgovarali, a zatim crtali. Mališani, a i mi učenici, naučili smo da nije dobro stalno govoriti neću.
Oni su nam uzvratili posjet. U velikom broju došli su u naš razred. Kroz igru su nam ispričali priču o planinarenju njihove skupine. Dobro smo se zabavili. Zasladili smo se slatkišima. Bilo je lijepo. Veselim se novim susretima, jer je zanimljivo pričati i čitati mlađima i razgovarati sa njima.
Ema Varga, 4.a

Uživali smo u druženju s vrtićkom djecom

Uživali smo u druženju s vrtićkom djecom

Susret sa srednjoškolcima

Lijepog proljetnog dana, naš su razred posjetili učenici iz Tehničke škole Čakovec sa svojom profesoricom. Čitali su nam šaljive priče o tome kako se raste, o tome tko je mamina maza… Bilo je zanimljivo i to što su k nama došli veliki dečki, njih četvorica. Šalili smo se nakon čitanja, a zatim izrađivali plakate. Cijeli naš razred je posjetio njihovu školu. U knjižnici su nam čitali „ Dnevnik Pauline P.“ Lijepo su nas ugostili. To mi je bio najzanimljiviji susret.
Jakov Horvat, 3.a

Srednjoškolci su baš zabavni!

Srednjoškolci su baš zabavni!

Dnevnik Ive H.

Na druženju sa srednjoškolcima slušali smo odjeljak iz djela „Dnevnik Pauline P.“ Nakon što smo o tome malo razgovarali, podijeljeni smo u skupine. Neki su crtali svoje najljepše ljetovanje, a neki su pisali dnevnik. Odlučila sam napisati dnevnik školskog dežurstva:
U četvrtak sam bila dežurna. Dolazilo je mnogo roditelja na primanje. Odvijao se i sastanak za more… Sve ih je trebalo zapisati. Bilo mi je zabavno. Trčala sam po stepenicama gore-dolje tražeći učiteljice. Bilo mi je teško slagati stolove za užinu, a nakon toga spremati ih. Teta spremačica mi je dala puno posla. Ipak, za vrijeme sata bilo mi je dosadno. Pazila sam na tuđe stvari, a nakon nastave čistila smeće ispod klupa. Nije lako biti dežurni!
Iva Hančić, 3.a

Dječji forum „Ivančica“ sudjelovao je u svibnju u obilježavanju Dana Europe. U prvom tjednu listopada obilježavao se Dječji tjedan.

Dan Europe

Devetog svibnja obilježili smo Dan Europe. Za tu prigodu dosta smo se dugo pripremali. Zadatak je bio predstavti jednu od europskih država, članicu Europske unije.
Mi smo predstavljali Ujedinjeno Kraljevstvo, odnosno Veliku Britaniju. Prikupljajući materijal za plakate, saznali smo mnoge zanimljivosti o toj otočnoj državi. Svima nam je bila zanimljiva, jer ima kraljicu i plemićke obitelji. Kraljevska palača, Big-Ben, mnogobrojni dvorci, sve nam je budilo maštu. Londonski je toranj u prošlosti bio zatvor i mučilište. Irska i Škotska također kriju svoje tajne. Mnogi tvrde da su vidjeli Nessi, čudovište iz jezera. Svjetski je poznata glazba Beatlesa, a prava je revolucija u modi nastala kad je izmišljena mini-suknja. Za vrijeme predstavljanja Engleske, puštali smo glazbu Beatlesa i nudili pravi čaj u porculanskim šalicama. Kušali su ga gradski čelnici.
Učenici ostalih gradskih škola predstavljali su države Italiju, Mađarsku, Sloveniju, Francusku… Pri tome su nudili kolače iz tih država, a učenici iz III. OŠ Čakovec nudili su kobasice i sir, jer su predstavljali Mađarsku. Svi smo se lijepo družili, a dosta smo i naučili.
Sven Pospišil, 3. a

Predstavljamo Veliku Britaniju u gradu

Predstavljamo Veliku Britaniju u gradu

Dječji tjedan

U prvom tjednu listopada održavao se Dječji tjedan. Sudjelovali smo u Krugu mira, koji se već godinama održava na Trgu Republike u Čakovcu. Pjesmom i plesom u velikom krugu dočekala su nas mnogobrojna djeca čakovečkih vrtića i osnovnih škola. Malo kasnije stigao je gradonačelnik u pratnji dječje gradonačelnice. Sve nas je lijepo pozdravio i obećao da će se potruditi da nama djeci bude što ljepše živjeti u gradu Čakovcu, prijatelju djece. Nakon toga družili smo se u programu koji su za nas pripremili učenici i polaznici plesnih škola u Čakovcu. Bilo je veselo. Vjerujem da su se sva djeca dobro zabavila.
Noah Janković, 4. a

Zajedništvo i sreća u krugu

Zajedništvo i sreća u krugu

Kod gradonačelnika

Dječji gradski vijećnici posjetili su gradonačelnika i održali radni sastanak. Mi smo bili vrlo ponosni, jer nas je gradonačelnik obavijestio da će se započeti sa gradnjom školske dvorane u Ivanovcu. I ovaj put iznijeli smo mu svoje probleme. Skrenuli smo pozornost na dječja igrališta koja su često puta opasna za igru. Saznali smo da se u gradu planiraju graditi vanjski bazeni, a gradonačelnik nas je pozvao na igru u adrenalinski park.
Od njega smo se sretno vratili u našu školu, očekujući izgradnju nove školske sportske dvorane. Gradonačelnik je rekao da bi to moglo biti „…negdje 2017.“ Držimo ga za riječ i jedva čekamo tu godinu.
Lovro Horvat, 4.a

Gradonačelnik i njegovi zamjenici nas pažljivo slušaju

Gradonačelnik i njegovi zamjenici nas pažljivo slušaju

U suradnji sa našim prijateljima iz 2.a razreda, proveli smo radionicu „Ovo dijete to sam ja, ne postoje takva dva“. Htjeli smo prikazati pravo na različitost. Bili smo dio projekta, zajedno sa ostalim vrtićima i školama, koji je proglašen najprojektom na susretima Dječjih gradskih vijeća u Ogulinu.

Ovo dijete to sam ja, ne postoje takva dva

Radionica se odvijala u našoj učionici, a gosti su nam bili učenici 2.a razreda. Igrali smo igre upoznavanja. Trebalo je reći svoje ime, što volim, a što ne. Učenik do mene morao je ponoviti sve o meni, a zatim jednako tako predstaviti sebe. Svi smo se pozorno slušali. Nitko nije htio pogriješiti.
Igra „Vjetar puše za sve one…“ bila je vrlo zanimljiva. Na poziv „Vjetar puše za sve koji su doručkovali kod kuće“, ili „Vjetar puše za sve s dugom kosom“… ili „ Vjetar puše za plavooke dječake“ po učionici su se smjeli kretati samo oni na koje se tvrdnja odnosila. Hodali smo kao da nas vjetar zaustavlja, što je bilo zabavno. Kad je učiteljica udarila po defu, stali smo kao zaleđeni i slušali novu tvrdnju.
Zatim smo na velike papire crtali obris jednog dječaka i jedne djevojčice koje smo glasovanjem odabrali. U njihove obrise upisivali smo njihove osobine. Vidjelo se već tada kako sve možemo biti različiti.
Zatim smo morali napisati svoje tri nabolje osobine. To je bilo teško. Lakše je bilo opisati prijatelja. Tako smo naučili da je svaka osoba po izgledu, ponašanju, osobinama, obavljanju svojih dnevnih zadataka i potreba – različita od druge.
Pa iako smo različiti, svi imamo jednaka prava i moramo se međusobno poštivati.
Vanja Modrinjak, 3.a

Ljepota je u različitosti

Ljepota je u različitosti

Neke od dječjih poruka zašto je lijepo biti različit:
Nije manje važan onaj koji je druge vjere. Možemo se razlikovati i pričati svoje običaje. Lijepo je biti različit, jer da smo svi jednako brzi, ne bi se mogli uhvatiti u igri lovice. Šimun, 2.A
Lijepo je biti različit. Da smo svi isti bilo bi dosadno, svi bi se u isto vrijeme išli igrati i svi bi se jednako zvali, zato je ljepše biti različit. Ena, 2.A
Lijepo je biti različit. Da smo svi isti, ne bi si mogli prepoznati prijatelja. Sven, 3.A
Lijepo je biti različit, jer ne moramo svi raditi isto, misliti isto, čitati isto. Matija, 4.A
Lijep je biti različit, jer da nije tako – bilo bi glupo! Vanja, 3.A

Svako je dijete dio nečije sreće

26. studenog 2014. u našoj je školi održana radionica pod tim nazivom. Domaćini su bili učnici 4.a razreda i predstavnici učenika od 1. do 4. razreda. Nositelji radionice bili su cijenjeni gosti iz Udruge slijepih i slabovidnih osoba, Udruge gluhih i nagluhih i Udruge za pomoć osobama s mentalnom retardacaijom. Cilj susreta i radionice bio je senzibilizacija djece i odraslih spram osobama s navedenim poteškoćama. Susret nas je potaknuo na razmišljanje o tome kakva si ograničenja često puta sami postavljamo, pa i onda kada to nije potrebno.
Irena Levačić

Radionica nam je bila neobična i zanimljiva

Radionica nam je bila neobična i zanimljiva

Učenici 4.A su zabilježili:
Upoznali smo način vođenja i pomaganja slijepoj osobi, razgledali pisaći stroj koji se koristi za pisanje Braillovim pismom.
Marina Oršuš

Kakav sat koriste slijepe osobe i kako izgleda njihov mobitel pojasnila je gospođa Marija Ciglar. Upoznali smo način sporazumijevanja gluhih osoba. „Slovkali“ smo svoja imena znakovnim pismom.
Antonija Hamer

Najviše mi je bio zanimljiv Stjepan Šarić. Predstavila nam ga je njegova majka, koja je ispričala o kakvim se poteškoćama radi kod osoba s mentalnom retardacijom. Naučila nas je da takvom djetetu treba dati veliku ljubav, biti mu podrška.
Robert Strnad

Začuđen sam kako Stjepan postiže vrijedne rezultate u sportu. Dosta putuje i natječe se u različitim sportovima, osobito plivanju i stolnom tenisu. Sprema se i za natjecanje u Americi.
Noah Janković

Sat, mobitel i pisaća mašina za slijepe

Sat, mobitel i pisaća mašina za slijepe

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s